Stara Salona

U muzejskoj zbirci pod nazivom Priručna zbirka i lokalitet Salona čuvaju se svi pokretni i nepokretni spomenici koji se in situ nalaze na lokalitetima Salone, unutar i izvan zidina antičkoga grada, na površini nešto većoj od 9 hektara. U Zbirci su pohranjeni i pokretni arheološki predmeti pronađeni tijekom velikih sustavnih, revizijskih i zaštitnih istraživanja, koja je u Saloni od 1970. godine Arheološki muzej u Splitu provodio samostalno ili u suradnji s domaćim i stranim stručnjacima (Ilinac, Porta Caesarea, Hortus Metrodori, jugoistočna nekropola, obilaznica 1986./87., Teatar i hram, Amfiteatar, Marusinac, Manastirine - KIC, i dr.). Čuvaju se i predmeti koji su rezultat zaštitnih arheoloških istraživanja na širem prostoru grada Solina (odnosno antičkoga grada i njegova agera), koja su proveli stručnjaci iz Konzervatorskog ureda u Splitu i pojedine privatne arheološke tvrtke (Amfiteatar, Bencunuše, trasa plinovoda u Ulici Stjepana Radića i dr.). Pokretni materijal nalazi se u depoima u Tusculumu, područnoj muzejskoj zgradi na Manastirinama u Solinu, i glavnoj muzejskoj zgradi u Splitu. Arheološki muzej, koji se od svojeg osnutka brine o Saloni i njezinim lokalitetima, godine 1988. je radi bolje zaštite i prezentacije formirao Radnu jedinicu za Salonu, u okviru koje su uspostavljena nova radna mjesta, za dva kustosa lokaliteta, arhitekta, tehničko osoblje i čuvare. Radi bolje stručne i znanstvene obrade nalaza Muzej je 1996. godine formirao novu zbirku pod nazivom Arheološka zbirka i lokalitet Salona, koja 2005. godine dobiva današnji naziv, Priručna zbirka i lokalitet Salona. U sastav zbirke ušao je i velik broj predmeta koji su prije bili dijelom drugih muzejskih zbirki, poput Epigrafičke, Rimsko-provincijalne i Kasnoantičke zbirke. Do sada je u muzejsku zbirku upisano oko 12 tisuća predmeta.  

U Tusculumu, područnoj zgradi Muzeja smještenoj pokraj ruševina starokršćanske bazilike na Manastirinama, izložen je manji dio pokretnih nalaza. Smješteni su u Spomen-sobi don Frane Bulića i u ulaznom dijelu pokraj recepcije. Građevina je prema zamisli i na inicijativu don Frane Bulića, znamenitog ravnatelja Arheološkog muzeja, podignuta 1898., za potrebe arheološkog i istraživačkog rada na terenu te za brojne posjetitelje antičkoga grada. Građevinu je Bulić nazvao Tusculum, prema nazivu omiljenog izletišta rimske aristokracije u kojemu je luksuznu vilu posjedovao i veliki antički pisac i govornik Ciceron. Pročelje zgrade Bulić je dao ukrasiti arhitektonskim i ornamentalnim ulomcima koji potječu sa salonitanskih lokaliteta i sa starog romaničkog zvonika splitske katedrale. Buliću drag motiv Dobrog pastira ističe se u edikuli na južnom pročelju kuće, ispred kojeg se prostire vrt s fontanom i šetnicom između kamenih stupova ukrašenih stilski različitim kapitelima. U vrtu su izloženi kameni spomenici koji ne potječu s Manastirina: starokršćanski sarkofazi, žrtvenici, dijelovi arhitektonske plastike i natpisi.